Moje je odrastanje bilo teško. U mojoj obitelji izostalo je mnogo toga što danas kao majka prepoznajem da je od besprijekorne važnosti. Prvenstveno mislim na sigurnost i ljubav, a sada kada sam upoznala braću i sestre u Crkvi, vidim koliko je bitna zajednica vođena vjerom u Krista.
Uz toksičnu obiteljsku dinamiku, svađe, tučnjave, ispade bijesa, pijanstva, drogiranja, bila sam izložena i seksualnom zlostavljanu. To je teret koji sam sama nosila do svoje 21.godine jer je bilo nezamislivo izustiti tako nešto i povjeriti se. To se nije dobro odrazilo na moje psihičko stanje koje je postalo toliko loše da sam svoje mlade godine provela donoseći loše i nepromišljene odluke. S obzirom na to da sam bila toliko zaokupljena sramom i krivnjom, nastojala sam uvijek prikrivati istinu lažima i pretvarala sam se da sam netko tko zapravo nisam.
U tim lažima sam izgubila svoj identitet jer sam htjela pobjeći od činjenice da sam slomljena, ranjena i osjećala sam kao da su mračne misli bile jedina hrana za moj um. Pojavili su se i učestalo napadaji panike, suicidalne misli, a lošim životnim navikama pokušavala sam prikriti i zatupiti svoju stvarnost.
Tu se počelo nazirati moje dno. Depresivne epizode i želja da me više nema postale su mi svakodnevnica, a moram priznati da se nisu smanjile niti kad sam postala majka i kad sam mislila da napokon imam za nešto živjeti. Dugo mi je trebalo, ali sam se pomalo počela nalaziti u situacijama koje sam osjećala da su ispravne. Promijenila sam posao i upoznala svoju predivnu prijateljicu i (danas) sestru Mirelu koja je za mene molila čak i kada meni to nije imalo smisla (nije mi bilo ni ugodno ni privlačno upuštati se u molitvu) . Ona je bila ta koja me povela sa sobom na super zabavnu radionicu "Mame za mame" gdje sam umjesto zabave čula svjedočanstvo jedne mlade žene (ona je došla s timom iz Amerike prošlo ljeto) koja je prošla kroz sličnu situaciju. Naravno da sam to baš JA trebala poslušati jer me potaknulo na to da dođem ponovo u Movie pub i da saznam više. Večer kad sam se vratila tamo, slušala sam duhovnu glazbu i plakala... Kad je bend završio sa sviranjem, do meni je prišao čovjek iz benda i predstavio se. Htio je pričati sa mnom i njegove riječi dirnule su moje srce i moj um.
Molili smo se zajedno, a ja sam se osjećala kao da stvarno ostavljam sve svoje grijehe i mogu živjeti slobodna od svih patnji. Osjećala sam se kao da mogu živjeti ponovo.
Tim me pozvao ovdje u Radićevu 30 na večer slavljenja i od tog dana kad sam došla, osjećam se kao da tu trebam biti, Bog djeluje u mom životu i u mom srcu.
Napokon imam ljubavi i za sebe i za druge jer se oslanjam na Boga i zbog Njega sam snažna. Zbog Njegove milosti sam danas ovdje.
Moj život nakon obračenja nije nimalo savršen ili idealan, zapravo mi je nekad još i teže sada kad znam s kim hodam i ne želim Ga iznevjeriti. Ali znam da je to put koji biram da ću jednog dana biti u Njegovoj prisutnosti i drago mi je da sam baš ja imala priliku progledati.
Pročitala bih kratko odlomak iz Djela koji me vodio kroz pisanje svog svjedočanstva:
[16] Ali, ustani, podigni se! Ukazao sam ti se da te imenujem svojim slugom i svjedokom. Govorit ćeš o onome što si vidio i o onome što ću ti ja pokazati.
[17] Ja ću te izbaviti i od Židova i od nežidova kojima ću te poslati.
[18] Ti ćeš im otvoriti oči i okrenuti ih od tame k svjetlu, od Sotonine vlasti k Bogu. Tako da im vjerom u mene grijesi budu oprošteni i da budu primljeni među one koji su sveti zbog vjere u moje ime.’«
Djela 26:16-18 SHP
