Jan

Počeo sam prvi razred i odmah sam primijetio da sam drugačiji. Imao sam narančastu kosu čak iznenađujuće  nisam bio jedini „ginger“  u školi, ali u top tri. Također sam bio polu Amerikanac, tu sam bio jedini ako ne ubrajamo moju braću i protestant i tu sam isto bio jedini ako ne ubrajamo moju braću. Spominjem sve te razlike zato što ma koliko sam bio drugačiji želio sam biti dio društva, ali nisam znao kako ući u društvo i je li uopće potrebno da budem dio društva. Malo po malo vidjeli su da nisam toliki čudak koliko su misli. Gadno su se zavarali. Time sam uspio vidjeti o čemu pričaju u tim grupama i biti dio nje. Shvatio sam da svaka grupa sadrži istu formaciju ljudi uvijek ima netko tko je glavni i onda do kapetan ajmo tako reći i ostali. Također sam primijetio da u svakoj grupi pričaju o događajima i o njihovim subjektivnim mišljenjima o drugima. Meni se to nije sviđalo zato što ja nisam vidio te osobe takve i znao sam da su njihova mišljenja temeljena na nekim lošim iskustvima s tom osobom koji nisu dobar pokazatelj te osobe. Osnovna škola je završila i počela je srednja. Ja sam se ponadao upisujući gimnaziju da ću naći osobe koje misle isto kao i ja kojima nije glavni cilj grupe tračanje drugih, ali sam se zavarao. Tu se nije tračalo samo o osobama iz našeg razreda već i o osobama iz drugih razreda. Većinom tračeva bilo je o fizičkom izgledu drugih. Pošto su oni druge ravnali po fizičkom izgledu tako su i sebe. Kombinacija fizičkog izgleda i hormona dolazimo do također velike teme koja se vrtjela oko dosta krugova u kojem sam bio i to je seks. Sve više je bilo seks šala do ponašanja i ostalog i ja kao nesiguran oko samog sebe zbog svih mojih razlika sam počeo istraživati o čemu oni pričaju i to je dovelo do osjećaja uzbuđenosti i znatiželje. Taj adrenalin je trajao možda dvije minute, a osjećaj tjeskobe i žaljenja nakon što sam shvatio što sam napravio je trajalo puno dulje. To sam primijetio i kod ostalih oni su živjeli za vikende za taj adrenalin koji im daje kada su radili stvari koje nisu smjeli, ali stvar kod adrenalina je da nakon što ih ti osjećaji „sreće“ i napetosti  napuste slijedi pad tih osjećaja kako bi se organizam ponovno uravnotežio. Zbog toga sam znao da ta sreća nije dugotrajna i od nekud su mi došli natrag oni principi vjere koje sam kao mali naučio. Shvatio sam da ti principi nisu toliko nevjerojatni, nemogući koliko sam ih smatrao. 

Tu je počelo to neko razmišljanje više o sebi, o svijetu, o vjeri i o svrsi života. Tada sam došao do velike laži i to je da trebam biti savršen da dođem Bogu. To mi je stvaralo dosta stresa i time sam se vratio na stvari koje su mi davale taj adrenalin i osjećaj opuštanja, ali nakon što sam napravio te stvari dovelo me do većeg stresa zato što sam se sad stresirao o tome zašto sam sad ovo učinio. To je bila dugotrajna borba i trajala je sve do spoznaje da nikad neću biti savršen svojim dijelima već djelima Krista i da jedino kroz Njega mogu biti savršen.

Tu sam sad trenutačno, težim dati Kristu sve više aspekta mog života koje sam zatvorio od drugih zbog osjećaja sramote o sebi i prihvatiti istine o meni koje imam kroz Krista. Te istine vrijede za mene kao i za svakog od vas, a to su istine da ste dovoljni da ne traži od vas kao ni od mene da budemo netko drugi već mi sami, da smo izabrani da traži baš tebe ne tvog brata ili sestru već tebe i da ste voljeni da ma koliko toga lošeg napravili on vas voli i daje vam novu šansu, nov život. Vi samo trebate prihvatiti da su te istine istinite.