Rođen sam u kršćanskoj obitelji i već kao mali sam išao u crkvu. Za Boga znam od malena, uvijek bih slušao priče o njemu i o tome kako nas On voli. Uvijek sam u sebi imao osjećaj kao da sam ga oduvijek poznavao. Pred kraj osnovnog školovanja, polako sam počeo shvaćati da ne želim živjeti za svijet već za Boga.
Počele su me okruživati stvari u kojima se nisam osjećao ugodno i u kojima nisam uživao. Najbolje sam to vidio na svojim prijateljima iz škole, svatko je bio u svom filmu i živio samo da zadovolji sebi i svojim potrebama. Nije mi trebalo dugo da shvatim da ne želim ići tim putem. No ako ne tim putem, kojim onda?
Tada me to nije previše zanimalo i nastavio sam živjeti svoj život misleći da sam bolji od drugih i da mi ništa ne fali. Kada sam došao u srednju, uživao sam sa svojim novim kolegama i sve mi se činilo super. U to vrijeme krenuo sam na KOMPAS, tj. omladinske sastanke koji su se održavali u našoj crkvi i tamo susreo i upoznao nova lica. Svatko je imao svoju priču odakle dolazi I čime se bavi, ali u jednom smo bili isti, tražili smo odgovore na koji način živjeti I kako upoznati Boga. Nije puno prošlo dok nisam krenuo ići po razno raznim konferencijama I kampovima za mlade. S prijateljima bih se uvijek dobro zabavio i proveo kvalitetno vrijeme, ali bih uz to i razmjenjivao mišljenja o temama o kojima su nam govorili. Za vrijeme takvog druženja osjećao bih se kao da mogu sve i kao da mi ništa ne može stati na moj put vjere. No nažalost taj osjećaj moći i ispunjenosti nikada nebi dugo potrajao. Već samo par dana nakon završetka i povratka kući, morao sam se vratiti u školu i onim dosadnim životom punim obveza nastaviti ići dalje. Nije dugo trebalo da zaboravim o onome o čemu su nam pričali i o čemu su nas učili o Bogu. Takav tempo mog života se vrtio zadnjih nekoliko godina, sve do prošlog ljeta gdje sam počeo ozbiljnije i više promišljati o Bogu. Imao sam veću želju nego ikad da ga bolje upoznam i da krenem putem koji on želi da idem.
Shvatio sam da ako doista želim upoznati Boga i biti Njemu blizak, moram se odreći loših navika kao što su muljanje, laganje, nepoštivanje roditelja i slično. Počeo sam moliti da me oslobodi tih stvari koju su štetne za naš odnos, jer znam da sam nikada ne bih uspio u tome.
Kroz to razdoblje prošao sam kroz svakojake situacije u kojima sam se pitao zašto Bog to dopušta i baš na taj način čini. Imao sam trenutke sumnje, trenutke u kojima bih me strah nadjačao i tada mi se činilo kao da nema izlaza. Također sam imao trenutke u kojima bih sagriješio, pa bih pomislio da nisam dostojan njegove ljubavi i da sam toliko loš da nema šanse da se mogu vratiti Njemu. No Bog nije takav Bog, On oprašta i voli nas. Uvijek je bio uz mene, uz dobre i loše trenutke, nikad me nije ostavio i sada to znam.
Život s Bogom nije jednostavan, pa ni lak. Svjestan sam da ću se u budućnosti susresti sa još 100 problema i situacija u kojima mi neće biti svejedno, ali znam jedno.
Bog će uvijek biti samnom kroz što god da idem i gdje god da jesam, jer On je Bog koji voli, oprašta i čuva.
