Odrastala sam u ne baš religioznoj obitelji – majka mi je ateist a otac agnostik. Ipak, zahvaljujući Bogu, odlučili su me poslati u anglikansku školu gdje sam na vjeronauku mogla učiti o Bogu i Isusu. Moji su roditelji uvijek bili otvorenog uma i dopuštali su mi da biram svoja uvjerenja. U dobi od 10 godina odlučila sam se krstiti i primiti prvu pričest u katoličkoj crkvi, slijedeći čileansku kulturu. Povela sam i svog mlađeg brata da učini isto. Unatoč tome, nisam imala primjer ili nekoga tko bi mi pomogao održati svoj odnos s Bogom, pohađati službe ili naučiti više o Riječi.
Od djetinjstva sam uvijek bila vrlo introvertirana. Bio mi je izazov sklapati prijateljstva i upoznavati nove ljude.
Ponekad sam se osjećala jako usamljeno i nisam mogla pronaći smisao života, ali uvijek sam znala da je Isus uz mene, da me sluša i da u Njemu imam prijatelja.
Tijekom mojih studentskih godina Krist me postupno pozivao. Bilo je mnogo trenutaka kada sam osjećala potrebu tražiti više i približiti se Crkvi. Živjela sam s nekim prijateljicama, a jedna od njih je tada susrela Gospodina.
rivlačilo me da idem s njom, ali uvijek sam nalazila isprike, uglavnom vezane uz moje učenje. Kad sam konačno odlučila otići, ona se preselila u Italiju. Preselila sam u novi stan, a pokraj njega je bila Pentekostna crkva koja je svake nedjelje pjevala pjesme slavljenja. U početku sam željela da budu tihi, ali nakon nekoliko mjeseci pjevala sam s njima pod tušem.
Također, jedna pacijentica - kršćanka ušla je u moj život tijekom studija. Postupno mi je govorila o Riječi, a ja sam imala takvu žeđ za znanjem da je to bio ogroman blagoslov za moj život. Polako je zalijevala malo sjeme koje je raslo u meni. Dala mi je moju prvu Bibliju. Unatoč tome, stalno sam tražila neke izlike, možda iz straha od nepoznatog.
Sve dok prije pet godina nisam upoznala Josha, svog muža,. On je odrastao u Crkvi. Odveo me u svoju crkvu i u svibnju 2019. sam prihvatila Isusa kao svog Spasitelja. Zaljubila sam se, i još sam zaljubljena, ne samo u svog muža nego još više u Isusa.
Nikad se nisam osjećala tako voljenom i potpunom. Shvatila sam razloge koji stoje iza mnogih stvari u mom životu, osjećaja i misli iz djetinjstva, osjećaj neuklapanja nigdje. Sada, sve ima smisla, i kao što Jeremija 1:5 kaže: "Prije nego što sam te oblikovao u utrobi, poznavao sam te. Prije nego što si se rodio, ja sam te odvojio, postavio sam te za proroka narodima."
Shvatila sam da nema ništa bolje od služenja Njegovoj svrsi, Njegovom Tijelu i obznanjivanja Isusa svijetu. Pripremio je svaki korak mog života da dođem k njemu u pravom trenutku.
Rane korake učeništva imala sam s Pilijem u Čileu, koji je bio odličan učitelj za početak ovog puta vjere.
Svoj brak, svoju obitelj i svoj život predajemo Božjoj volji i tako nas je On doveo ovdje u Hrvatsku. Od prvog trenutka našeg braka vidjeli smo koliko je Bog dobar. Nikada nam ništa nije nedostajalo jer On je uvijek bio tu, čak i u najtežim trenucima pandemije. Sada ovdje u Hrvatskoj uvijek imamo hranu i krov nad glavom. Naučili smo vjerovati i ovisiti o Njemu, hodati slijepo slijedeći Njegovu Riječ. Naučili smo počivati u Njegovoj Riječi i imati mir u najtužnijim i najtežim trenucima, isključivo zbog Njegove ljubavi.
Naučili smo da se loše stvari mogu dogoditi na putu, ali sve je na slavu Gospodnju. Bog nam je otvorio vrata da dođemo ovdje, bez posla, bez doma u Hrvatskoj. Ali zahvaljujući Bogu, evo nas, vjerujemo Njegovoj Riječi i voljni smo služiti u Njegovom djelu.
Hvala ti, Isuse, što si dao svoj život za nas, što si nam oprostio grijehe i toliko nas ljubio. Znamo da nas nakon smrti čeka lijep život, život s Njim, vječni život.
Ali za sada, nastavljamo vjerovati Njegovoj Riječi, ohrabreni jer imamo Duha Svetoga u sebi.
Nevjerojatno je kako nas mijenja i pomaže nam da ostanemo bliže Bogu, tražeći ga svaki dan. Mogla sam ga čuti, ne samo da ohrabrim sebe nego i da ohrabrim drugu braću u vjeri. Zahvaljujem Bogu što me koristio kao oruđe u svojim naumima i kao svjedočanstvo.
Samo milošću Božjom krstim se danas ovdje s vama, točno godinu i tri dana nakon dolaska u Hrvatsku, pet godina nakon što sam ga upoznala, ne zato što prije nisam htjela, nego zato što je Bog tako odredio. Za mene je to potvrda da želim služiti u ovoj crkvi i u ovoj zemlji, zemlji mojih predaka, zemlji moga svekra i zemlji naše buduće djece.
Znam da bi Claudia ( Clo ) bila ponosna da me vidi danas. Poljubac do neba za tebe, moja voljena šogorice. Bog je bio tako dobar, dobar je i bit će dobar! Ne preostaje mi ništa osim zahvaliti mu se i viknuti svijetu: "Isus je živ! Dođite i upoznajte ga!"
