Zahvalna sam i Vama dragim ljudima, koji me u posljednje vrijeme pratite na tom putu iscjeljenja, i primam vas otvorenog srca u nadi da ćete i Vi tako doživjeti mene.
Ljudska iskrenost i potreba da usprkos svemu, činimo dobro koliko to najviše možemo, to mi je oduvijek bio poticaj. Tako i u ovim najtežim trenucima mog života, iako sam svjesna da su oni neminovni na našem putu.
Nakon dugo vremena ponovno sam pokucala na vrata ove Crkve. Bilo je to vrijeme kad smo ostali „samo“ Bog i ja. Bog koji je potpuno izišao iz sjene, doslovce me primio za ruku i šapnuo „pođi među njih, dobre ljude, tvoja te tuga razdire, tu ćeš naći utjehu spokoj i mir.
To nikako ne znači da mi moj dosadašnji, osobni odnos s Bogom nije bio dovoljan. Ali Bog je znao, jer On naravno sve zna, da baš to i sada moram učiniti. Da trebam različite, ali ljude koji se trude biti ponizni pred Njim. Nesavršene, ali se trude biti bolji. One kojima je savjest vodilja i slava Bogu na prvome mjestu jer su predani tome da je On put, istina i život.
Da, poštovani moji, svjesna sam ja da svatko ima svoju „priču“ svoje male radosti i velike tuge! I da, tko sam ja da obezvrjeđujem darovani mi život, i da uopće pomislim da je moja tuga najteža i nepremostiva.
Tako me Bog opet, po ne znam koji put blagoslovio i poveo. Kao da ponovno učim hodati. Čudesno, ali ta me proždiruća tuga zbog gubitka voljenih i svih tragičnih događanja dovela do radosti, jačanja vjere i vraćanja nade.
Posramila sam se jer sve s čime sam oduvijek intuitivno živjela i duboko vjerovala, kao da se utopilo u beznađu. Tko sam ja da moja patnja bude jedino što me preplavljuje i ugrožava samu fiziku moga tijela. A tko je On, Sin Božji, savršen čovjek, tako jednostavan i skroman, pravedan i dobar, veličanstven u svojoj potpunost?
Zar sam i na taj teški i otkupljujući križ zaboravila? Zar mi je postao manje važan baš sad kad bi mi trebao biti stalno pred očima???
Molim te Bože da mi oprostiš na tom posrnuću i sebičnosti. A Ti si opet bio tako velik da si me baš takvu najnježnije dotaknuo, čekao i dočekao. Poveo me! I oprostio!
Osjećam tu Tvoju brigu koja snaži i vraća me u život koji si mi darovao. Ponovno učim hodati Tvojom stazom pa nek' je i uska!
I želim se nadati da ću s Tvojom pomoći prihvatiti sve izazove koji me još čekaju jer Ti upravljaš mojim prvim novim koracima „nanovog rođenja odozgor“ na dugom putu spasenja.
Neka bude volja Tvoja dragi Oče, kako na nebu tako i na zemlji! A meni molim te, podaj snagu Duha Svetoga da mi vjera jača, a odanost Tebi i Tvojoj Riječi bude jedini putokaz na tom nepredvidljivom moru života.
Da taj „buntovnik“ koji ruje i remeti Mir s Tobom i Duhom Kristovim, ostane do našeg susreta zauvijek samo „poraženi buntovnik“!
I podaj mi molim te, dragi Bože, one negdašnje djetinje radosti jer si Ti baš takav, Svet, jer postojiš, jer si samo Dobro koje pobjeđuje zlo, a Tvoja je Riječ najmoćnija pravda u koju vjerujemo, moćnija od svakog oružja.
