Povijest Baptističke crkve Zagreb (1872.-2007.)

Napisao/la Željko Mraz. Posted in O nama

Počeci

Zamislite Jelačić plac 1872. godine. Zamislite kako dolazite na njega kolima koja vuku konji, a u kolima štand s Biblijama! Zamislite kako pokušavate razgovarati s ljudima i ponuditi im pisanu Riječ Božju. Iako nam je to teško zamisliti, upravo je tako sve počelo. Te zime 1872/73. u Zagreb je stigao čovjek po imenu Heinrich Meyer i započeo proučavati Bibliju sa zainteresiranim ljudima u njihovim domovima. Na žalost, već nakon nekoliko  mjeseci morao je napustiti Zagreb, ali je postao veoma uspješan propovjednik Baptističke crkve u Budimpešti. Svi kasniji baptistički počeci vezani su, posredno ili neposredno, uz tog čovjeka.
Ivan Zrinšćak, kojega je H. Meyer krstio u Budimpešti, pokušava zajedno s drugima raditi na osnivanju i službenoj registraciji crkve, ali u tome je imao malo uspjeha. Ipak, nakon 1. svjetskog rata zajednica dobiva svoj oblik i ustroj a Zrinšćak postaje prvi punovremeni hrvatski baptistički propovjednik u ondašnjoj državi. Zrinšćak je obavljao starješinsku službu u BC Zagreb sve do svoje smrti 1928.

Između dva svjetska rata

Dolazak Vinka Vaceka iz Amerike u Hrvatsku pokazao se ključnim za daljnji razvoj baptističkog pokreta ne samo u Zagrebu već na prostoru bivše Jugoslavije. 1927. Vinko Vacek postaje pastorom BC Zagreb a to ostaje sve do svoje prerane smrti 1939. Njegovo svestrano djelovanje doprinosi kvalitativnom i kvantitativnom rastu crkvu. Pokretanjem časopisa «Glas Evanđelja» 1923. godine, on usmjerava i obrazuje novu generaciju vjernika. Vinko Vacek je svojim ne samo pastoralnim i spisateljskim radom, nego i misionarskim i crkveno-organizacijskim djelovanjem zadužio sve generacije baptističkih vjernika. Umro je 1939. od posljedica trovanja onečišćenom pitkom vodom, koju je konzumirao na jednoj od željezničkih postaja za vrijeme svoga posljednjeg misijskog putovanja.
   
Između dva svjetska rata crkva se okupljala većinom u domu Zrinšćakovih (Nikolićeva 9), a nakon dolaska Vinka Vaceka, od lipnja 1928., u uređenom prostoru u Županijskoj 8 (poslije Ulica 29. X 1918. gdje je danas sjedište Duhovne stvarnosti) te od 28. travnja 1935. godine u Radićevoj 30, gdje je i danas.

U vrijeme 2. svjetskog rata crkvene prostorije konfiscirala je njemačka vojska i pretvorila ih u skladište, te su se vjernici nastavili okupljati po kućama.

Vrijeme komunizma

Po završetku 2. svjetskog rata pastor crkve postaje Franjo Klem, i to samo na rok od dvije godine, da bi se 1947. preselio u Daruvar. Pod pritiscima iznutra i izvana zajednica postaje zatvorena i nepovjerljiva prema neznancima. Jedna od najvećih zapreka djelovanju crkve u to vrijeme svakako je nacionalizacija zgrade koja je 1952. kupljena za potrebe Baptističke teološke škole i crkve, ali kojoj baptisti nikada nisu stupili u posjed.

Pod utjecajem društvenih okolnosti crkva se dulji niz godina bavi sama sobom i organizacijom vlastita unutarnjeg života, zatvorena u svoja četiri zida. Stoga su prvi iskoraci u društvo izgledali  kao hod po Mjesecu. U te iskorake spadaju: organizacija dolaska Billyja Grahama u Zagreb, 8.-9.7.1967. (održana su dva evangelizacijska skupa pred nekoliko tisuća ljudi na prostoru pokraj crkve Nadbiskupskog dječačkog sjemeništa na Šalati); organizacija koncerta Cliffa Richarda 28. i 29.03.1968. u koncertnom studiju «Istra» (premda su događaj snimale tv-kamere, snimka je objavljena tridesetak godina kasnije na Hrvatskoj televiziji); osnivanje Teološkog fakulteta «Matija Vlačić Ilirik» zajedno s Evangeličkom crkvom 1976.; širenje izdavačke djelatnosti Duhovne stvarnosti i druge aktivnosti. Ovi iskoraci nisu prošli nezapaženo ili, kako to kaže Juraj Kolarić u «Ekumenskoj trilogiji»: «Iako malobrojni, baptisti su, zahvaljujući dr. J. Horaku i dr. B. Lovrecu, svojim vrsnim  voditeljima u Zagrebu, postali vrlo poznati, pokupivši simpatije i mnogih katolika.» (str. 484)

Uz spomenutu dvojicu, zalaganjem ondašnjeg vodstva crkve (D. Grujić, J. Mikulić, V. Peterlin i J. Čeh) proširuje se i dokupljuje dio prostora u Radićevoj 30, te je tako središnja dvorana mogla primiti i do 200 ljudi.  Sudjelovanje u različitim projektima (Univerzi-jada 1987; grupa Stijena; radijske emisije i dr.) pripremalo je crkvu za novo razdoblje.

Nova kretanja u devedesetima

Nakon demokratskih promjena, osobito izbijanjem rata, dolaskom prognanika i izbjeglica crkva dobiva  novo lice. Iskorak u društvo je dopušten, prostor je otvoren i bilo je samo pitanje spremnosti da ga se ispuni. Humanitarni rad naročito je izražen djelovanjem KHD «Moj bližnji» i «Duhovna stvarnost» te je na taj način iskazana kršćanska ljubav i milosrđe prema mnogim potrebitima.

Dolaskom Petera MacKenziea za pastora 1993. crkva kreće u smjeru duhovne obnove i nastavlja istom otvorenošću prema drugima kao i prije. Djelomičnim povratom crk-vene imovine prostor u Radićevoj 30 postaje jedna cjelina, a njegovim se uređenjem dobivaju bolji uvjeti za rad s djecom i mladima. U isto vrijeme crkva razvija mnoštvo različitih službi, u koje se uključuje velik broj vjernika, što rezultira i brojčanim rastom članstva.
Početkom devedesetih godina na zapadnom dijelu grada okuplja se skupina baptističkih vjernika pod vodstvom Mihala Kreke, i tako nastaje BC Zagreb-Malešnica.

2004. godine započinju pripreme na osnivanju crkve u istočnom dijelu grada, što rezultira nastankom BC Zagreb-Dubrava.

Iz prošlosti u budućnost

Mnogobrojni vjernici, u nekoliko generacija ugradili su sebe u život i rad naše zajednice te smo Bogu za njih zahvalni i vjerujemo da njihov trud u Gospodinu nije bio uzaludan.

Na kraju ovog putovanja u prošlost pogledajmo u budućnost. Kakvi želimo biti?

Evanđeoski utemeljeni, ekumenski otvoreni, društveno zauzeti i socijalno osjetljivi; to je slika budućnosti za baptističke vjernike u gradu Zagrebu. Naravno, uz Božju pomoć!
     
Željko Mraz