Renata

Bog je dobar

Čuda se događaju svaki dan, a mi ih često, da ne kažem prečesto, kao kršćani zaboravljamo. Prije tri godine (2017. godine) napipala sam kvržicu na lijevoj strani dojke. Naravno, prva pomisao nije bila da je to najcrnja moguća prognoza - karcinom dojke koji se proširio na limfne čvorove. Nisam se ni uspjela posložiti, a već sam dobila termin za operaciju. Tako da nisam stigla pasti u očaj. Bog se pobrinuo da mi je doktorica rodbina koja mi je sve organizirala. Operacija je uspješno prošla zahvaljujući molitvama mnogih i jer se nisam bojala bolova. Poslije operacije uistinu nisam imala apsolutno nikakvih bolova. Zatim je ubrzo uslijedila kemoterapija (4 velike - crvene (tako ih zovu) i 12 malih) koju sam u početku teško podnosila (kao i većina pacijenata), ali moram vam reći još jedno čudo sada kada se osvrnem - nisam nijednom povraćala. Naravno, imala sam teške mučnine, ali sve vrijeme imala sam apetit. I skoro svaki dan pješačila sam nekoliko kilometara. Nakon kemoterapije uslijedilo je zračenje. Na zračenje sam išla svaki dan pješice, tj. vlakom do Maksimira i pješice do bolnice Rebro te natrag na vlak. To je bilo u trećem mjesecu i na početku je bilo lijepo vrijeme, ali se naglo pokvarilo i jedan tjedan je bila jako niska temperatura. Kako je suprug Denis radio, Bog mi je ponovno iskazao milost. Brat Željko Kivač iz naše zajednice ponudio se da me taj tjedan vozi. Naravno ne smijem i ne želim ne spomenuti Maju Horvat koja me je također u nekoliko navrata vozila i u bolnice na preglede i na fakultet da položim ispite gdje sam u međuvremenu završila svoj studij teologije. I tako sam se nakon terapije, a i kosa mi je počela rasti, vratila na posao gdje sam imala krasan i dirljiv doček. Točno nakon godinu dana bolovanja vratila sam se na posao, vjeronauk i sve je krenulo ponovno svojim tijekom. 

Zatim je došla druga velika kušnja u mom životu. Nekoliko tjedana me mučilo hodanje, iako sam puno pješačila i dalje nekako me noge nisu baš htjele slušati, pogotovo desna noga. U to vrijeme imala sam razne pretrage koje trebam svakih šest mjeseci obavljati i kad sam ih sve obavila saznala sam da su svi  nalazi bili u redu. Rekla sam svojoj onkologici što me muči, a ona mi je rekla: „Ok, pušemo na hladno“, ali da ipak napravim pregled kod neurologa i CT mozga. Kod svoje doktorice tražila sam uputnicu za neurologa i dobila termin tek za tri mjeseca, ali samo tri dana nakon toga mi je pozlilo i suprug me odvezao na hitnu, gdje su mi napravili ct mozga i odmah me zadržali jer su otkrili tvorevinu na mozgu. U bolnici sam ostala četiri dana gdje su mi napravili MR glave i uvidjeli pravo stanje. Moram vam priznati da iako sam bila umorna, od četiri sata u hitnoj, ne jedenja cijeli dan, a prijepodne sam pet puta povraćala, nisam pala u nikakav očaj niti sam suzu pustila. Mir Božji me je zagrnuo. Opet se ponavljam - to je samo i samo milost Božja. Denis je morao skoknuti ponovo doma po kovčeg i robu za bolnicu, tako da samo čekala da legnem i da se naspavam. Odmah sam rekla suprugu da mi donese Bibliju. Također, slušala sam kršćanske pjesme i propovijedi meni jedne od najdražih govornica, Joyce Meyer. Naravno, u bolnici sam govorila o Božjoj milosti, zahvaljivala za sve i dobila više nego što sam zaslužila. Glavna sestra mi je rekla da je jako dobro što čitam Bibliju, upoznala sam drage žene i pacijente, pričala o Bogu i osmjeh mi nije silazio sa lica. 

Bog zna naše vrijeme, zna moje vrijeme i naša/moja je obveza da se oslonimo na Božju milost i Njegovo vrijeme. Mi ne možemo promijeniti svoje vrijeme, imamo jedno tijelo koje nam je Bog dao, ali svaki dan moramo biti zahvalni Gospodu za sve što nam daje. Zahvalnost nas udaljuje od sumnji, gunđanja, straha jer nas sotona uvijek želi udaljiti od Boga i zahvalnosti. Veseli se kada gunđamo i stalno nešto prigovaramo, a naročito ga veseli kada se samosažaljevamo. U Poslanici Rimljanima 12,21 čitamo „Ne dopusti da te savlada zlo, već zlo savladaj dobrim!“  Sami ne smijemo dopustiti da nas zlo savlada, već zlo trebamo savladati dobrim.

U mojoj situaciji nisam htjela s mnogima razgovarati jer me to, naravno,  dodatno umaralo. Htjela sam što manje kontakata, a što više Isusa u mojim mislima i molitvama. Nisam htjela dozvoliti đavlu da se nađem u situaciji kako svima objašnjavam što mi se događa i da počnem negativno o tome razmišljati, da se počnem samosažaljevati. Ako je ova moja bolest na slavu Boga, hvala mu za to. Jako puno ljudi molilo je za mene, a mnogi su se okrenuli Bogu u molitvi za mene, ali i za sebe. Bog im je postao blizu. Samo Bog može nesreću i bolest okrenuti na svoju slavu. Haleluja!

Bog se pobrinuo za sve što mi je bilo potrebno. Ručak nam je bio osiguran jer nam je naša susjeda Ljubica kuhala ručkove, a druge dvije susjede ponudile su da će napraviti i nabaviti što god trebamo. Jedna od njih ima preko 80 godina! Ne smijem zaboraviti spomenuti Gorana Pundu i njegovu ženu Ivanu  koji su svaki ponedjeljak, kao i dan prije moje operacije, odvojili svoje vrijeme te molili i postili za mene. Time su me obilno blagoslovili. I naravno, zahvalna sam za supruga koji mi je bio potpuna podrška cijelo vrijeme.

Nakon prvog pregleda u bolnici ustanovili su da imam četiri tumora na mozgu - tri mala (jedan na velikom mozgu i dva mala na malom) te jedan veliki na malom mozgu. Tada su se ipak odlučili za gamma-knife (nož) operaciju. Nakon prve terapije nisam znala što se dogodilo. Drugi put kad me muž dovezao na pregled saznala sam da su se mali  i veći tumori smanjili više od 60% te je i sam doktor bio iznenađen. Nakon druge terapije, najveći tumor smanjio se više od 90% što je doktora zatim ostavilo u čudu. A moj zadnji pregled pokazao je da su se svi tumori povukli. Ostao  je jedan mali dio koji se i dalje može u potpunosti povući tj. postepeno smanjiti. 

U životu će nam kušnje stalno dolaziti jer nam Bog nije rekao da ćemo lagodno živjeti na zemlji, ali nam je obećao da će uvijek biti s nama. Svojoj djeci na vjeronauku često volim reći da gdje god odemo Bog je s nama - ako raketom odemo u svemir Bog je s nama, ako uđemo u najdublju pećinu, najdublju rupu na zemlji - Bog je s nama. 

Mi, ti, ja trebamo uvijek reći: Bog je dobar Bog i ja mu vjerujem!

Naše priče