Put prema Bogu

Napisao/la Božo Moguljak. Posted in Izdvojeno

Pročitajte zanimljivo svjedočanstvo čovjeka koje je, nakon mnogo godina odbacivanj, prepoznao Božji glas kroz naslov knjige nađene na livadi i koga je Bog nastavio zvati na različite načine sve dok mu se nije potpuno predao

Rođen sam na selu u rimokatoličkoj obitelji, u tom duhu i odgajan te sam u crkvi primio sve sakramente, uključujući i ''škapular'' kao nagradu za dobro dijete crkvenog nauka. Odlaskom u grad, na nauku zanata, ta slika dobrog djeteta se izgubila, poprimajući oblike gradskog života ondašnje mladeži. Osnovao sam obitelj i djeci omogućio obrazovanje i primanje sakramenata u katoličkoj crkvi, ali ja sam se držao u pozadini. Jedino dobro koje sam tada mogao naći u sebi bila je materijalna skrb za moju obitelj. Tada je počeo rat i u ratu potreba za pomoći, a koga drugog nego Boga kakvog sam upoznao u ranoj mladosti. Pred kraj rata obitelj se umanjila zbog odlaska moje žene, a time se povećala i moja potreba za Božjom pomoći.

 

Odlaskom u mirovinu dodatno sam se zaposlio u poduzeću za uređenje parkova i okoliša. Prije nešto više od dvije godine, na jednoj livadi, točnije u vrtu, pronašao sam knjigu ''Savjest – put prema Bogu''. Knjigu nisam pročitao, ali je naslov ostavio snažan dojam na mene. Od toga dana počele su se u meni događati neshvatljive stvari koje si nisam mogao objasniti. U meni se događalo neopisivo dobro. Bio sam potaknut nekom silom i željom da dođem do saznanja što se sa mnom zbiva te sam kroz razgovor s prijateljima i njihova svjedočenja svoje stanje povezao s Bogom.

Vrlo brzo nakon toga moj poslodavac poklonio mi je Bibliju i nekoliko knjiga vjerskog sadržaja. Čitanjem i razgovorom otvarao mi se put, ali ne potpunom jasnoćom. Dolaskom u crkvu u Radićevu, slušanjem propovijedi, čitanjem Božje Riječi i kroz molitvene sastanke, došao sam do pune istine evanđelja i predanja Bogu. Stao sam pred Boga i on je otvorio moje srce - istinski sam se pokajao i molio ga za oproštenje grijeha te dar milosti vječnog života i spasenja.

Tada mi je Gospodin kroz san dao odgovor: bio sam zatvoren u garaži gdje je vladala stravična buka, trešnja, klizanje, rušenje. I u toj panici zavapio sam - "O Bože spasi me!". Otvorivši oči ugledao sam svjetlost dana.

Dok pišem ovo svjedočanstvo dolazim do spoznaje da je to isti Bog kojeg sam upoznao u ranoj mladosti i koji je bio uz mene sve dane mojega života, a ja sam ga odbacivao. To je nepromjenjivi Bog koji je svojom milošću promijenio mene i priveo me k sebi.

Rodila mi se želja, a znam da je to volja i našeg Gospodina Isusa Krista, da pristupim činu krštenja. Želim se krstiti u njegovu smrt i uskrsnuće, da mi ojača nadu za budući život na Njegovu slavu. Amen!