Slavljenje kao životni stil

Napisao/la Emil Moguš. Posted in Izdvojeno

Bogoslužja u crkvama teško možemo zamisliti bez pjesme. U nekim sredinama taj dio bogoslužja zvat će se pjevanje, u drugima štovanje, dok će se možda u trećoj sredini to vrijeme nazvati vrijeme slavljenja i obožavanja.

No što je zapravo štovanje, što slavljenje, a što obožavanje? Jesu li to jednaki pojmovi? Označavaju li ti pojmovi razinu duhovnosti koju smo dosegli pa pritom pojedina razina mora trajati određen vremenski period kako bismo prešli na viši nivo? Zapravo, nijedan od ovih ponuđenih odgovora nije istinit. Svaki od navedenih pojmova ima drugačije značenje i nije ih potrebno gurati pod zajednički nazivnik – osim ako taj nazivnik nije sam Isus Krist.

Naime, štovanje je, kao što i sama riječ govori, iskaz našeg poštovanja prema Bogu. Poštujemo ga zbog Njegove neizmjerne veličine, zbog suverenosti kojom vlada nad ovim svijetom, zbog onoga što On jest. No, štovanje ne mora uključivati osobni odnos s Bogom, a upravo nas na to Isus poziva – na osobno zajedništvo s Njim.

Zato slavljenje predstavlja, usudio bih se reći, najvažniju aktivnost. Slavljenje je naša osobna izjava o veličini Božjeg djela u našem životu. Bog je dao najdragocjenije za nas i mi ga zbog toga trebamo proslaviti bez obzira na okolnosti koje nas okružuju. Slavljenje Boga nije trenutni osjećaj ili hir, već odluka da ćemo zauvijek biti zahvalni za Božji dodir u našim životima.

No, kada Krist zavlada našim životima, kada odlučimo predati naše živote Njemu, naša odluka postaje slaviti ga svaki dan, na svakom mjestu, a to je – obožavanje! Obožavanje nije samo „nedjeljna“ radnja uzrokovana sadržajem bogoslužja, to je životni stil na koji smo, nakon iskustva obraćenja, svi pozvani. Živjeti iz dana u dan istinsko kršćanstvo nije lak zadatak, ali tjerani osobnim iskustvom obraćenja, našom odlukom te pouzdanjem u Njegovo vodstvo, sigurno možemo biti svjetlo ovom svijetu znajući da naše nastojanje da pridobijemo bližnje za Njegovo Kraljevstvo nije uzaludno.

Na kraju, vratimo se na pjesmu na našim bogoslužjima. Upravo je pjesma način na koji možemo i štovati i slaviti i obožavati. Zato nas sve zajedno potičem da na svakom bogoslužju budemo slobodni uzdignuti Boga pjesmom, slaviti ga svim srcem i posegnuti za blagoslovima koje ima za nas.