Bacite mreže ponovo

Napisao/la Zdenko Horvat. Posted in Riječ pastora

Poznat nam je osjećaj kad nas netko nagovara na novu akciju poslije fijaska te kako nemamo volje za novi pothvat i najradije bi odustali od svega. Što bi nas trebalo motivirati u takvim trenucima? Isus je kod svojih učenika primijenio ''radnu terapiju''

Evo nas na kraju ljeta, u razmišljanju o početku mnogih redovnih aktivnosti. Jesmo li se odmorili pa jedva čekamo akciju ili nas je pauza učinila tromima, ulijenila i nemamo volju prihvatiti se posla. Možda se i nismo odmorili, jer život ne brine uvijek za naše potrebe, a obveze ponovo zovu.
Kako bilo, na početku uvijek dobro dođe poticaj, ohrabrenje. Kao i nakon dugotrajnog i iscrpljujućeg služenja kada se pojavi umor i zasićenje.

Razmišljajući o tome kako nas motivirati za služenje na početku novog godišnjeg ciklusa, shvatio sam da je Gospodin Isus u tome bolji od mene. Zato sam odlučio potražiti neki događaj ili motivacijski govor gdje Gospodin djeluje na svoje učenike i to podijeliti s vama.

Dok sam čitao i razmišljao, donji tekst mi je zapeo za oko i duboko me dodirnuo. On ne sadrži  teoriju motiviranja ili motivacijskih govora, već opisuje stvaran događaj kroz koji vidimo kako  su Gospodinovi učenici bili pokrenuti na rad onda kad nisu imali volje za nešto takvo. Kako smo i mi  Isusovi učenici, vjerujem da Njegova metoda može biti korisna i nama.
Navedeni događaj zapisan je u petom poglavlju Lukinog evanđelja, od četvrtog do sedmog retka. No, čitamo i prva tri retka radi potpunije slike.

Luka 5:1-7
1Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Ge­­n­e­­zaretskog jezera.2Spa­zi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. 3Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. 4Kada dovrši pouku, reče Šimunu: "Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov." 5Odgovori Šimun: "Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže." 6Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. 7Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.

Ribari profesionalci cijelu su noć lovili i nisu uhvatili ni jednu jedinu ribu. Kako su se osjećali poslije ovakve neuspješne noći u ribolovu? Što je Petru i ostalima prolazilo glavom? Ne znamo točno. Ali vjerojatno nešto od onoga što svakom od nas prolazi kad ne uspijemo iako smo se trudili i dali sve od sebe. Na primjer, kad u crkvu dođu tri čovjeka na molitvu u utorak ili petnaest na službu u četvrtak. Kad u službi koje smo dio dolazi do sukoba ili nam ne uspije evangelizacija. Kad bezuspješno nagovaramo druge da se uključe u neku službu ili da pomognu oko nekog posla. Osjećamo se malodušno ili ljutito, možda i ogorčeno, ali svakako nemamo volje za nove akcije.

Što bi se u takvom trenutku očekivalo od vođe – tada Isusa, danas pastora, starješine, đakona, voditelja neke službe?
Da tješi i hrabri, potiče na ustrajnost, govori o Božjoj volji. Možda da održi govor kako bi pokrenuo malodušne ribare - vjernike na novu akciju, recimo ovim riječima: idemo dalje, vi to možete, nemojte dopustiti da vas to obeshrabri. Tome bi dodao nekoliko ''svetih'' izraza kao, Bog je s nama, treba vjerovati, sve je moguće onom koji vjeruje ili nešto slično. A na kraju bi potaknuo prisutne na odluku pozivom: krenimo na novi rad i žrtvu za Gospodina, u pobjedu za Njegovu slavu!

Ako to dobro napravi slušateljima će se pokrenuti emocije, one će pokrenuti volju i možemo ponovo djelovati. No, elan dobiven na takav način, kao i odluke donesene u tako ''nabrijanom'' stanju znaju stvoriti probleme. Kad nakon nekog vremena  oduševljenje splasne nestane i volje za izvršenjem odluka. Pa osim što ne ustraju u služenju i ne ostvare rezultate,  ljudi se još osjećaju i krivima, a onda i jadnima.
Iz gore navedenog događaja vidimo da Isus nije motivirao učenike na taj način. Nije podilazio njihovoj tjelesnosti. Nije ih usmjeravao na njihovo stanje, već na svoju riječ. Rekao je, "izvezi na pučinu i bacite mreže za lov." Mogli bismo reći da je primijenio ''radnu terapiju''.
Kako im se to činilo i što su mislili o Isusovom zahtjevu možemo zaključiti na osnovu prvog dijela Petrovog odgovora: ''učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo''. Kao da je rekao ''to nema smisla, ali …'' Iako nisu izgovorili, učenicima je vjerojatno po glavi išlo nešto kao: čemu sad to, nije nam do ničega, ne može od toga biti ništa, kao da mi ne znamo loviti ...
Poznat nam je osjećaj kad nas netko nagovara na novu akciju poslije fijaska te kako nemamo volje za novi pothvat i najradije bi odustali od svega. Što bi nas trebalo motivirati u takvim trenucima? Što Petar kaže u zaključku svog odgovara? Na tvoju riječ idem.

Petar i ekipa ne bi odlučili ponovo baciti mreže-loviti ribu nedugo poslije potpunog neuspjeha. Kad su krenuli ponovo ribariti nisu bili oduševljeni zbog toga, niti su  vjerovali da će nešto uloviti. Išli su zbog Isusove riječi. Da Njemu ugode.

To je važno upamtiti, toga se sjetiti kad budemo bezvoljni, malodušni, kad nam je dosta svega. Da trebamo nastaviti zbog Isusove riječi. Ne moramo nužno biti oduševljeni zbog posla koji trebamo obaviti, ili se tako osjećati u svakom trenutku dok radimo-služimo. Kao što ne trebamo osjećati krivicu ako se odazovemo na poziv za službu ili rad, a ne osjećamo se ushićeno, poletno.
U čemu je bit, što je važno? U temelju na koji se oslanjamo kad donosimo odluke i radimo.  Koliko god motiviranost postignuta poticanjem duševnosti u čovjeku donosila rezultate, ona je kratkotrajna, jer se oslanja na ljudsko.

Zato je važno oslanjati se na Božje, djelovati zbog Njegove riječi, to je duhovna motivacija. Ona je trajna, jer Riječ Božja neće nestati ni poslije mjesec dana, ni poslije godinu, nikada. A ono što nam je oslonac i temelj djelovanja iz tog crpimo snagu za život i služenje.

Stoga predlažem da naša dnevna molitva sadrži i jedan dio sličan ovome: ''Gospodine nauči nas oslanjati se na Tvoju snagu i Tvoju riječ, činiti zbog Tebe i Tvog poziva. Nauči nas okrenuti pogled sa sebe na Tebe. Čitati Tvoju riječ tako da nam bude izvor nadahnuća i snage, a ne samo pravila. Molimo to jer želimo biti na pravom temelju, jer Ti želimo ugoditi''. 

Znam da Božji načini nisu uvijek ono što očekujemo i što odgovara tjelesnom čovjeku. Vidjeli smo to i kod prvih učenika u opisanom događaju. Ali, njihovo iskustvo, kao i mnogih poslije, svjedoči kako je ipak najbolje poslušati i slijediti Njegove upute - Riječ.