Izazov plus 06 05

#24 OSTAVLJAM VAM MIR

Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: ‘Odlazim i vraćam se k vama.’ Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. Neću više s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv mene ne može on ništa. Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovjedio Otac. Evanđelje po Ivanu 4, 27-31

Plaha, nježna biljka s izduženim, tankim listovima na visokoj stapci elegantno zatitra i na najmanji dašak. Toliko se doima krhkom da ju osobito njegujem i pazim. Vrlo je suptilna, neprimjetno raste, nije zahtjevna, ali kako god ju okrenem, ona se svojevoljno uporno okreće kamo ona želi – prema svjetlosti Sunca.

Ovih je dana moj pogled posebno češće nego inače prikovan na nju. Znate i zašto. Čim vidim njezine listove kako se njišu – znam, opet smo se tresli iako moja aplikacija pokazuje da je to bio samo jedan u nizu manjih potresa. Meni i previše.

Kada Isus kaže ostavljam vam svoj mir, znam da je to nešto vrlo posebno. Isus to g0vori netom prije uzašašća, kao da je riječ o vrlo važnoj ostavštini. Zna da su učenici zbunjeni, uplašeni, ne znaju što ih čeka, a ujedno su akteri nevjerojatnog događaja potpuno jedinstvenog u povijesti čovječanstva. Ipak, neki čudan nemir je duši, nesigurnost. A Isus onda dodaje … I to svoj mir dajem vam. Svoj? Kakav je to njegov mir? Svjedočili su njegovoj božanskoj moći toliko puta, vidjeli su kako je utišao oluju na moru, hranio mnoštvo, liječio neizlječive. Znaju i kakva mir daje svijet – makni se od nevolje, povuci na sigurnije mjesto, promijeni okolnosti. Mir za Isusa nije samo odsutnost nevolje. To je nešto mnogo dublje. Paradoksalno je da može postojati baš usred najvećih ljudskih patnji i nemira. To je nešto što dolazi iznutra, iz uvjerenja da je Bog s nama i u nama. Samo tada smo na pravom mjestu. Isus daje svoj mir usred nevolje, nemira i duševnog pritiska. Upravo tamo oplahuje nas svojim mirom. Ono što daje, daje za cijelu vječnost. Spreman je dati obilno, iznad svega što možemo tražiti ili misliti. Pitanje je samo jesmo li spremni to prihvatiti kad naša duša u nemiru treperi kao moja biljčica. Okrenimo se i mi tada – prema svjetlosti Svevišnjega.

Senka Šestak Peterlin