Izazov plus 20 04

#8 NE BRINITE SE TJESKOBNO ZA SUTRAŠNJI DAN

»Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?« »Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.« Matej 6, 26-34

Iznenada, negdje iza ugla, iz nekog prikrajka zaskočila nas je vrlo neizvjesna situacija. Suočeni smo sa strahom, brigom i pitanjima o tome kako će nam izgledati budućnost, kako će nam izgledati egzistencija, hoćemo li imati dovoljno za život. Uskraćeni su nam poslovi, ograničeno nam je kretanje i odvojeni smo od svojih bližnjih. Naše misli zasute su brigom za zdravlje nas samih i naših najmilijih zbog virusa koji hara, dok s druge strane brinemo hoće li nam se opet zatresti tlo pod nogama i oteti domove.

U vrtlog svih strahova i emocija koje nam je donijela ova situacija, u samom centru kaosa koji je zadesio ovaj svijet i nas same stoji naš Gospodin i poziva nas da mu predamo svu svoju brigu i da ne brinemo tjeskobno za sutrašnji dan. I u trenutnim okolnostima ovaj poziv ne zvuči jednostavno. Ali Bog nam preko svoje Riječi jasno govori koliko smo mu vrijedni. Naš Bog, koji savršeno brine za svoje stvorenje, daje nam primjer ptica nebeskih koje niti siju niti žanju, a Otac naš nebeski ih hrani. Nismo li mu mi mnogo više vrijedni? Naš Bog razumije naše strahove, našu brigu i neizvjesnost i poziva nas da mu s vjerom predamo svaki trenutak koji je pred nama, svaki novi dan, našu budućnost. Jer zna Otac naš nebeski što nam je potrebno. Stoga, pokušajmo umjesto brige zaogrnuti se pouzdanjem u Oca koji proviđa, vjerom i nadom da upravo On izvodi sve na dobro.

Iskoristimo situacije poput ove da se osvrnemo u prošlost. Ne moramo daleko otići, samo koji dan unazad. Potražimo upravo u tim danima sve one situacije u kojima vidimo Božju brigu za naše svakodnevne potrebe. Prepoznajmo situacije u kojima, iako je neizvjesno, svejedno Bog proviđa da imamo što za jesti i piti, da imamo toplinu doma, krov nad glavom, naše najmilije pored sebe, zdravlje, svježi zrak, prirodu koja nas okružuje. Prepoznajmo Božju brigu u tome i s tom nadom pogledajmo u budućnost.

Ivana Đurin