Ivan

ivan.jpg

U tih nekoliko sekundi dok sam klizio prema provaliji, vrijeme je za mene po­tpuno stalo. Kroz misli mi je, doslovno kao u nekom filmu, prošao cijeli moj život

Događaj koji mi je zauvijek promijenio život dogodio se u zimi 2003. godine kada sam imao osamnaest godina.
Prijatelj me pozvao na proslavu rođendana u vikendici u Samo­borskom gorju. Kada sam se nakon proslave vraćao prema Samoboru bilo je oko jedan sat ujutro. Vidljivost je bila dobra, ali je kolnik bio sklizak.
Cesta kojom sam vozio bila je puna zavoja i poznata po tome što je s nje veliki broj vozača izletio u ponor i poginuo. Sa jedne strane nalazila se planina, a s druge provalija.

Vozio sam dvostruko brže od dozvoljene brzine i u jednom trenutku sam izgubio kontrolu i izletio.

Dok sam letio prema ponoru, prometni znak upozorenja se našao ispred prednje osovine moga auta. Klizio sam dalje s njim bespomoćno u ponor.
U tih nekoliko sekundi dok sam klizio prema provaliji, vrijeme je za mene potpuno stalo. Kroz misli mi je, doslovno kao u nekom filmu, prošao cijeli moj život. Postao sam svjestan stvari koje su se dogodile u mom životu kojih se nemoguće sjetiti, a još manje o njima razmišljati u tako kratkom vremenu.

Shvatio sam da život kakav sam do tada živio nije imao smisla. Bio sam siguran da je došao kraj i da ću poginuti.

Međutim auto se iznenada zaustavio na jednom drvetu. Bilo je to jedno jedino stablo na čitavoj toj padini. Ostao sam u šoku što sam živ i bez ikakvih ozljeda. Auto je bio potpuno razbijen, ali meni nije bilo ništa.
U tom vremenskom periodu kao osamnaestogodišnjak sam promišljao koji je smisao života i ima li smisla biti kršćanin. Premda sam išao u crkvu i prošao vjeronauk u Baptističkoj crkvi u Zagrebu nisam još bio osobno upoznao Boga.
Ovaj događaj je bio pravo Božje čudo koje me trgnulo iz lago­dnog i besmislenog života koji sam živio i dao novi početak, te ubrzo dovelo do susreta s Kristom i obraćenja.

 

Ključne riječi: Naše priče